Od Zenice do srpskog Alkatraza: Svaki od balkanskih zatvora je po nečemu najbrutalniji

Držanje zatvorenika u lancima, korupcija među čuvarima, gumene sobe za najgore prestupnike, jauci i plač koji noću odzvanjaju hodnicima… Ovako izgleda život u najbrutalnijim zatvorima na Balkanu.
Zenica blues

I u pjesmama opjevani KP dom Zenica, opasan visokim zidom i bodljikavom žicom, najozloglašeniji zatvor na Balkanu, već punih 120 godina unutar svojih oronulih zidina živi poput maloga grada čuvajući mračne tajne svojih stanara. Zenički zatvor dom je ubica, razbojnika, ratnih zločinaca, silovatelja, otmičara, dilera droge, te kriminalaca drugih “specijalizacija”. Sudbina svakog od 795 zatvorenika priča je za sebe, piše Blic. Najviše je robijaša osuđenih na kazne između pet i 20 godina zatvora, a njih 33 robija kaznu veću od 20 godina. Svi do jednog kažu da im baš i nije lako.

kpz zenica

Posljednji bijeg iz zatvora preko zida zabilježen je prije petnaestak godina, kad su dvojica zatvorenika jednostavno, uz pomoć merdevina odšetala u slobodu. Kopanja tunela ispod zatvora nije bilo, ali su, kažu čuvari, pronalazili različite planove pripremanih bijegova. Zatvorenici unutar zidina imaju gotovo sve, i jedino što im nedostaje je – sloboda. Cijelo zdanje sa paviljonima, radionicama, kinom i sportskom dvoranom, bibliotekom, učionicama, kantinama i vjerskim prostorijama živi poput maloga grada. Oni koji žele mogu da rade i pristojno zarađuju ili da se bave nekim sportom.

“Idrizovo” u Makedoniji – najgori uslovi

Najveći zatvor u Makedoniji, koji se nalazi u Skoplju, bio je predmet istraživanja Odbora za sprječavanje torture Vijeća Evrope koji je u svom izvještaju osudio nehumane uslove u ovom zatvoru, a to je uključivalo i držanje zatvorenika u lancima, kao i visok stepen korupcije među čuvarima i upravnicima. Stručnjaci Evropske organizacije za zaštitu ljudskih prava naveli su da su zatvorenici izloženi batinjanju, kako čuvara tako i ostalih robijaša, a uslove u kojima borave ocijenili su kao “bijedne”.

“Alkatraz” je najstrožiji zatvor u Srbiji, veličine je 2.200 kvadrata, i u njemu je smješteno do 120 osuđenika koje od vanjskog svijeta ograđuje poseban zid koji na svakom uglu, pored kamera, ima po stražarsku kućicu. Kućice su međusobno povezane stazom u ovom zidu. Sama zgrada liči na grad u gradu, ima tri nivoa, a na svakom se nalazi ovalna stražarska kontrolna soba obložena neprobojnim staklima. Kontrolne sobe na sva tri nivoa su povezane spiralnim stepenicama, a u slučaju pobune, zatvorenici ne mogu da uđu kod stražara. Jedino stražar u ovoj sobi može da otvara glavna ulazna i ostala vrata na svakom od spratova.

U čitavom zatvoru postavljene su kamere, koje na monitorima nadgleda stražar u kontrolnoj sobi. Zatvorske ćelije su ograđene i metalnim vratima sa špijunkama i rešetkama. Unutra je smješten krevet, polica, televizor. Svaka ćelija ima tuš, lavabo i mokri čvor. Svjetlost unutra prodire kroz mutno staklo prozora zaštićenog rešetkama. Komunikacija sa posjetiocima odvija se u posebnim kabinama sa neprobojnim staklom i telefonom kojim komuniciraju. Dvorište za šetnju je oivičeno zidovima od šest metara, zaštićeno kamerama i stražarima, i rešetkama odvojeno na dva dijela.

Milorad Ulemek Legija, osuđen za ubistvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića, ubistvo Ivana stambolića i pokušaj ubistva Vuka Draškovića u Budvi, bio je prvi zatvorenik “Zabele”.

KP “Glina” u Hrvatskoj – najdrastičnije kazne

U ovom hrvatskom zatvoru postoje posebne “gumene sobe”, u kojima su smješteni najgori prestupnici. Onaj koga odvedu u zloglasnu sobu kažnjava se drastično. Jedan od primjera jesu nagle promjene temperature vazduha, koji naposlijetku dovodi do ozbiljnog ugrožavanja zdravlja. Silovanja su učestala kao dio “kamate” za pruženu uslugu ili zaštitu. Naravno, ozbiljni prestupnici poput zlostavljača žena i pedofila, ali i cinkaroša, obavezno postaju meta zatvorskih silovatelja.- Zatvor je pretrpan. Mnogi zatvorenici spavaju na hladnom, betonskom podu u ćelijama u kojima vlada vlaga i ne dopire svjetlo. Nasilje je svakodnevna pojava. Korupcija vlada na svim nivoima, a najčešće se trguje narkoticima i mobilnim telefonima – navodi se u dijelu izvještaja.

Čak su i zatvorenici četiri dana štrajkovali glađu zbog očajnih uslova, navodeći da su “ćelije u Idrizovu poput štala, a da za slobodan vikend moraju da izdvoje mito u iznosu od 500 do 1.000 eura”. Nakon objavljivanja izvještaja Vijeće Evrope uputilo je hitan zahtjev makedonskoj vladi da potvrdi i dostavi dokaze da će, između ostalog, “prestati sa upotrebom lanaca kao načina kontrole zatvorenika” i “drastično poboljšati uslove u kaznenim ustanovama”.

KPZ “Zabela” u Srbiji – najstrožije mjere sigurnosti

Dio zatvora “Zabela” kod Požarevca, popularno nazvan “Alkatraz”, izgrađen je 2007. godine sa ciljem da u njemu izdržavaju kaznu osuđenici pred Specijalnim sudom za organizirani kriminal i ratne zločine, zbog čega su mjere sigurnosti na najvišem nivou. Nivo preduzetih mjera potvrđen je i u praksi jer za ovih osam godina niko od osuđenika iz ovog dijela zatvora nije pobjegao, iako je među zatvorenicima bilo planova i pokušaja.

kpz zabela

“Alkatraz” je najstrožiji zatvor u Srbiji, veličine je 2.200 kvadrata, i u njemu je smješteno do 120 osuđenika koje od vanjskog svijeta ograđuje poseban zid koji na svakom uglu, pored kamera, ima po stražarsku kućicu. Kućice su međusobno povezane stazom u ovom zidu. Sama zgrada liči na grad u gradu, ima tri nivoa, a na svakom se nalazi ovalna stražarska kontrolna soba obložena neprobojnim staklima. Kontrolne sobe na sva tri nivoa su povezane spiralnim stepenicama, a u slučaju pobune, zatvorenici ne mogu da uđu kod stražara. Jedino stražar u ovoj sobi može da otvara glavna ulazna i ostala vrata na svakom od spratova.

U čitavom zatvoru postavljene su kamere, koje na monitorima nadgleda stražar u kontrolnoj sobi. Zatvorske ćelije su ograđene i metalnim vratima sa špijunkama i rešetkama. Unutra je smješten krevet, polica, televizor. Svaka ćelija ima tuš, lavabo i mokri čvor. Svjetlost unutra prodire kroz mutno staklo prozora zaštićenog rešetkama. Komunikacija sa posjetiocima odvija se u posebnim kabinama sa neprobojnim staklom i telefonom kojim komuniciraju. Dvorište za šetnju je oivičeno zidovima od šest metara, zaštićeno kamerama i stražarima, i rešetkama odvojeno na dva dijela.

Milorad Ulemek Legija, osuđen za ubistvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića, ubistvo Ivana stambolića i pokušaj ubistva Vuka Draškovića u Budvi, bio je prvi zatvorenik “Zabele”.

 

“Spuž” u Crnoj Gori – najgore tuče zatvorenika

Zatvor u Spužu važi za najozloglašeniji u Crnoj Gori. Tome svjedoče i brojne priče o učestalim napadima koji se događaju u ovoj kaznenoj ustanovi. Tako je početkom jula prošle godine došlo do obračuna pripadnika različitih kotorskih klanova, kada je jedan zatvorenik drugome sasuo vrelo ulje po licu i tijelu. Masovne tuče zatvorenika također su česta pojava, a jednom prilikom stradali su i zatvorski policajci, od kojih je njih šest završilo na Urgentnom centru zbog teških tjelesnih povreda, nakon što su ih robijaši iz paviljona B tukli tegovima i šipkama iz teretane. Zatvorenicima nije strano ni uzimanje čuvara za taoce, što su uradili u znak odmazde jer je prethodno jednog osuđenika brutalno pretukao čuvar u Spužu.

kpz SpužJedan od bivših robijaša je u intervjuu za “Pobjedu” pričao o svojim danima u tom zatvoru:

– U kasnim satima čuje se svašta: jauci i vrištanje. Tuku se međusobno, a ponekad se i čuvari uključe.

Tvrdi i da se nerijetko čuju glasovi djevojaka, koje se dovode u posjetu „privilegovanim“ zatvorenicima.

– Ako vam kažem da droge ima više nego na ulici, ne znam da li biste mi vjerovali. Ali tako je. Koliko puta ste čuli da čuvari rasturaju drogu, te da su zato i adekvatno kažnjeni? Ja ću vam reći. Nikada. Zarađuju oni pare i na druge načine. Jedan čuvar mi je nudio telefon koji je u TC ‘Gintaš’ kupio za pet eura po cijeni od 450. Znam da je isto radio i drugima i zarađivao dobre pare na tome – ispričao je anonimni bivši osuđenik za “Pobjedu”.

(Blic.rs)

Komentari