Plate sve manje, cijene sve veće; Bosna i Hercegovina u začaranom krugu preživljavanja.
Dok cijene hljeba, kafe, namirnica i ostalih stvari skaču svaki mjesec, građani BiH sve češće broje konvertibilne marke i pitaju se gdje i dokle ovo sve ide. Današnji minimalac u BiH iznosi 1000KM. Troškovi života su ovo premašili, jer porastom plate rastu i druge cijene, tako da ovaj minimalac nije dovoljan za tročlanu porodicu koja će minimalac potrošiti na namirnice i račune, a da se ne spominje nešto više od toga.
Plata nestane prije nego što i dođe.
Prosječna plata u BiH iznosi 1300-1400KM, ali samo na papiru. Realnost je zapravo mnogo drugačija. Zaposleni rade po 8-9 sati dnevno a na kraju kada plate kiriju, račune i hranu, ostane im samo za autobusnu kartu. Svaki mjesec je skuplji, a sve ostalo osim cijena, isto.
Cijene iz dana u dan sve gore i gore.
U posljednje 2 godine cijene su se naglo povećavale i evo gdje smo i šta je danas. Kafa, hljeb, mlijeko, ulje, gorivo, računi…I to znatno, inflacija polako ali sigurno ,,jede” građane BiH. Čak ni protesti nisu ništa pomogli. Kafa koja je do jučer bila 1/,1,50KM, sada je u nekim kafićima i restoranima po 3,5/4KM. U pekari je kifla 0,50KM a burek 4-5KM. Ručak u restoranu je postao luksuz, kao i običan izlazak na kafu. Zanimljivo je da plate uprkos svemu tome stoje u mjestu. Dok proizvođači, ugostitelji i trgovci objašnjavaju kako su im troškovi ,,skočili”, radnik nema kome reći i objasniti kako njegova plata nije ,,skočila”.
Statistika jedno, život drugo.
Ništa nije bolje ni onome u fabrici, ni onome u kafiću ni onome u trgovini. Mnogi rade za minimalac, bez slobodnog dana ili 1/2 slobodna dana, dok im nadređeni govore ,,ako ti nećeš, ima ko hoće”. Tako je stvoren taj sistem u kojem radnik vrijedi najmanje, a preživljavanje je postalo svakodnevni sport. U stvarnosti, sve više mladih odlazi zbog toga što u Njemačkoj/Sloveniji/Austriji mogu za mjesec zaraditi koliko ovdje mogu tek za četiri. Ekonomisti upozoravaju kako BiH postaje zemlja jeftine radne snage i skupog žuvota – najgora kombinacija. Cijene su na nivou EU, a plate na nivou Afrike.
Inflacija ,,jede” sve.
Zvanična inflacija je, kako neki kažu, usporila, ali na tržištu se to ne vidi. Ljudi ne žive od statistike već od onoga što im ostane nakon plaćanja računa i kupovine osnovnih namirnica. Kod nas se inflacija ne gleda prema grafikonima nego prema pekarama i trgovačkim lancima. Kada kifla ode sa 0,10 na 0,50KM ili kafa sa 9,50 na 18KM – to je inflacija BiH. Dok cijene hrane i komunalija rastu, stanarine u većim gradovima su također postale dosta nerealne. U Tuzli, Sarajevu ili Banja Luci, kirija za garsonjeru danas ide i do 500KM. Kada se uz to plate namirnice, prijevoz i režije, ostane samo da se ,,živi od zraka”.
Gdje je / šta je rješenje?
Radnici traže povećanja plata ili vraćanje cijena na staro, ali od toga ni traga ni glasa. Poslodavci tvrde kako bi to ugušilo privredu, a država najčešće šuti. U međuvremenu ljudi traže dodatne poslove, prodaju stvari online, odlaze u inostranstvo ili samo pokušavaju preživiti od mjeseca do mjeseca. Sve dok politika priča o napretku, a narod prebrojava marke u novčaniku, biti će jasno da živimo u sistemu koji radi – ali ne za nas. BiH ima mnogo ljudi, vrijednih i dobrih, ali kakve koristi kada imamo i sistem koji ih troši. Ako se uskoro ne počne ozbiljno govoriti o realnim cijenama i platama, kao i o oporezivanju profita i zaštiti radnika, tada neće biti pitanje hoće li ljudi odlaziti, nego tko će uopšte ostati da radi i plaća sve to što svakim danom postaje sve skuplje i skuplje.
vazda.ba
