U vremenu kada svako ima glas, a informacije putuju brže od istine, pitanje nije ima li lažnih vijesti nego kako ih prepoznati. Internet je prepun sadržaja koji djeluje vjerodostojno, a zapravo je pažljivo osmišljen da privuče klikove, šokira, nasmije, ili – još gore – manipuliše. U moru viralnih objava i ,,ekskluziva”, sve češće postajemo meta digitalnih prevara, a granica između istinitog i lažnog nikad nije bila tanja. U ova doba kada svako može biti izvor informacija, naučiti prepoznati lažne vijesti postaje važnije nego ikad. Evo jednostavnih koraka kako da ne postaneš žrtva digitalnih prevara.
1. Naslov koji ,,vrišti” – prvi znak za uzbunu.
Lažne vijesti često počinju bombastičnim naslovom: ,,Nećete vjerovati šta se desilo…”, ,,Ljekari u šoku!”, ,,Ova hrana liječi sve bolesti.”, ,,Za samo 15 dana 30 kilograma manje.” i tako dalje i tako dalje…Osobama koje objavljuju ovakve naslove cilj nije informisati, nego izazvati emociju – znatiželju, ljutnju ili strah – jer to donosi klikove. Pravi novinari ne ,,prodaju senzaciju”, nego priču sa izvorima i činjenicama. Ako naslov zvuči kao da je napisan da te doslovno ,,tjera” da klikneš, znači da nešto ,,ne valja”.
2. Provjeri izvor prije nego što pročitaš i podijeliš.
Najvažnije pitanje koje trebaš postaviti sebi je ko to zapravo objavljuje? Pouzdane vijesti dolaze od portala s jasno navedenim uredništvom, kontaktom, impresumom i autorima. Ako stranica nema ništa od toga, a tekst izgleda kao da je prepisan s nekog mjesta, postoji velika šansa da je riječ o clickbait portalu koji živi od reklama, a ne od istine. Prepoznatljiv znak lažnih izvora su i naslovi s domenama koje liče na poznate portale, ali nisu isti – npr. ,,bbc-news.co” umjesto ,,bbc.com”. Jedno slovo može biti razlika između tačne informacije i manipulacije.
3. Slike i video – najčešći mamac.
Slike imaju moć da nas uvjere u sve. Zato prevaranti često koriste stare ili izvučene fotografije iz konteksta. Primjer: slike poplava u Indoneziji mogu se pretvoriti u katastrofu kod Zenice uz malo uređivanja i novi opis. Kako to provjeriti? Koristi Google Reverse Image Search (pretraži sliku na googleu) – ubaci fotografiju i vidi gdje se sve pojavljivala. Ako se ista slika koristi u više različitih vijesti iz različitih zemalja, znaš da nešto ne štima.
4. Emocije su oružje.
Lažne vijesti žive od emocija. One žele da reaguješ impulzivno – da se naljutiš, podijeliš, napišeš komentar. Zato uvijek zastani i zapitaj se da li je ovo stvarno moguće ili nas neko samo pokušava isprovocirati. Viralne prevare najčešće ciljaju baš na teme koje dijele ljude – politiku, vjeru, zdravlje, nacionalni identitet. Što je veća emocija, to je veća šansa da se vijest širi – i to bez ikakve provjere.
5. Provjera činjenica – 3 minute koje čine razliku.
Prije nego što podijeliš ,,šokantnu” vijest, odvoji 3 minute i provjeri: da li su i drugi, relevantni portali objavili istu informaciju? Ima li citiranih izvora (ime, institucija, datum)? Možeš li pronaći video ili zvaničnu izjavu koja potvrđuje tvrdnju? U BiH već postoje stranice koje se bave provjerom činjenica, poput raskrinkavanje.ba – odličan alat za svakog ko ne želi biti dio lanca širenja dezinformacija.
6. Viralni trendovi i ,,previše dobra ponuda”.
Osim lažnih vijesti, internet je također pun i viralnih prevara: lažne nagradne igre, ,,besplatni” pokloni, ,,osvoji telefon ako klikneš ovdje”…Cilj nije da dobiješ nagradu, nego da prevaranti dobiju tvoje lične podatke ili pristup tvom profilu. Pravila su jednostavna: ako izgleda predobro da bi bilo istinito – to je vjerovatno prevara. Nikada ne unosi lične podatke, šifre ili brojeve kartica na nepoznatim linkovima, čak ni ako izgledaju ,,službeno”.
7. Nauči prepoznati ton i strukturu.
Prave vijesti imaju neutralan ton i jasno razdvajaju činjenice od mišljenja. Lažne vijesti često sadrže: nepotrebno puno uskličnika, velika slova i riječi poput ,,šokantno, ekskluzivno..”, lošu gramatiku, loše prevode, nedostatak datuma i autora. Ako tekst izgleda kao da ga je pisao neko ko želi da se nasmiješ, naljutiš ili uplašiš – vjerovatno to i jeste njegov cilj.
Zaključak.
U eri društvenih mreža, svako od nas je i novinar i urednik – barem u onom trenutku kada kliknemo ,,podijeli”. Lažne vijesti se ne šire same – mi ih širimo. Zato je odgovornost na svima nama da prepoznamo razliku između informacije i manipulacije. Internet može biti izvor znanja, zabave i povezanosti – ali samo ako naučimo čuvati istinu od buke.
