Kako izgledaju zoološki vrtovi svijeta i gdje je Balkan u toj priči.
Zoološki vrtovi su stoljećima bili simbol ljudske znatiželje, ali i moći. Nekada su služili da se pokaže egzotičnost i bogatstvo, a danas bi trebali biti mjesta edukacije, zaštite i empatije prema životinjama. Ali koliko su zapravo zoološki vrtovi u 21. stoljeću bliži toj ideji i gdje se u toj slici nalazi BiH, odnosno čitav balkan?
Kad su zoološki vrtovi raj, a kad zatvor s travom.
Ako posjetite Zoološki vrt u Berlinu, Pragu, Beču… – vidjet ćete koliko je zapad otišao daleko u razumijevanju životinja. Ogromni prostori, prirodna staništa, veterinarski timovi, edukativni programi za djecu i posjetioci koji dolaze da nauče – a ne samo da gledaju. Životinje imaju dovoljno prostora da trče, skrivaju se, odmaraju i ponašaju gotovo kao da su u prirodi, u svom pravom prirodnom staništu. U Zoološkom vrtu u Beču (Tiergarten Schonbrunn), inače najstarijem na svijetu, lavovi i tigrovi imaju vlastite prostore sa sijenom, vodom i mjestima za povlačenje. Čak i ptice ne borave u kavezima nego u ogromnim staklenim kupolama. To je ona svijetla strana zooloških vrtova – kada postanu utočište i centar očuvanja vrsta, a ne izložba iza rešetaka.
Zoološki vrtovi na Balkanu – između dobre volje i loših uslova.
Na Balkanu, priča je daleko drugačija, a nažalost – ne u dobrom smislu. Zoološki vrtovi u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji bore se sa problemima poput: nedostatka prostora, nedostatka novca i nedostatka stručnog osoblja. U BiH najpoznatiji zoološki je Pionirska dolina u Sarajevu – mjesto koje mnogi pamte iz djetinjstva. No, iako ima emotivnu vrijednost, posjete danas otkrivaju tužnu stvarnost: životinje u malim kavezima, često same, bez dovoljno hlada i vode ljeti i bez prostora za kretanje. Slična je situacija i u nekim manjim zoološkim vrtovima u regiji, gdje je jasno da finansijska pomoć i briga nisu prioritet. Jedan od najvećih problema je neuhranjenost i stres životinja. Stručnjaci navode da zatvorene životinje češće razvijaju stereotipno ponašanje – šetaju naprijed-nazad po istoj liniji, grizu rešetke ili se povlače u kutove. To su znakovi depresije i anksioznosti, koje mnogi posjetioci ne prepoznaju. Njima je to sve ,nažalost, zanimljivo.
Ljudi koji pokušavaju promijeniti stvari.
Ipak, nije sve tako ,,crno” i loše. Postoje entuzijasti i volonteri koji rade u lokalnim zoološkim vrtovima s ogromnom ljubavlju i željom da promijene stanje. U nekim gradovima, poput Subotice i Zagreba, vidljivi su pomaci – uređeniji prostori, bolja ishrana i nove incijative za edukaciju djece o zaštiti prirode. Organizacije za zaštitu životinja sve češće traže da se klasični zoološki vrtovi transformišu u prirodne parkove (rescue centre) – mjesta gdje se životinje ne drže zbog zabave, već zbog oporavka i zaštite. Jedan takav primjer je park u Sloveniji, koji je umjesto delfinarija otvorio centar za spasavanje divljih ptica. To je budućnost koju stručnjaci zagovaraju – manje kaveza, više prirode i odgovornosti.
Granica između zaštite i zarobljavanja.
Veliko pitanje ostaje: da li zoološki vrtovi uopšte trebaju postojati? Zagovornici tvrde da bez njih mnoge vrste životinja ne bi preživjele – poput pandi, bijelih lavova ili ugroženih ptica koje se uspješno razmnožavaju samo u kontrolisanim uslovima. Protivnici, međutim, upozoravaju da niti jedan beton ne može zamijeniti slobodu. Čak i najljepši zoološki vrt, kažu oni, ostaje zatvor – samo sa boljim marketingom. Jer iza svake ,,sretne” slike lava koji zijeva u travi stoji činjenica da on nikad neće osjetiti pravi miris savane.
BiH regija – možemo bolje.
BiH ima potencijal da razvije moderni edukativni park za životinje, ali to traži ulaganja, zakonske promjene i volju vlasti. Zoološki vrtovi ne smiju biti mjesta tuge, nego centri za učenje, spašavanje i poštovanje života. Dok god posjetioci traže ,,egzotične životinje” samo kao atrakciju i kako bi ih mogli fotografisati, a ne postavljaju pitanja o uslovima i ne pokušavaju ništa promijeniti – promjene će ići jako sporo. Ali sve počinje sviješću i činjenicom da empatija prema životinjama govori više o nama nego o njima.
Zaključak.
Zoološki vrtovi su ogledalo društva. Pokazuju koliko smo naučili o prirodi, ali i koliko još moramo naučiti o slobodi i odgovornosti. Na Zapadu postoje oaze znanja i brige. Na Balkanu još često ostaju tužni podsjetnici da empatija nema dovoljno budžeta. Vrijeme je da prestanemo gledati životinje kroz rešetke i da ih počnemo gledati kao bića s pravom na dostojanstven život, jer svaka vrsta zaslužuje više od pukog preživljavanja.
vazda.ba
