Sigurno ti se barem jednom dogodilo da zakoračiš u neku prostoriju, započneš razgovor ili pogledaš neki prizor i odjednom osjetiš snažan osjećaj da si to već jednom doživio/la. Taj kratki, zbunjujući trenutak poznat je kao ,,fenomen dežavu”, što na francuskom jeziku znači ,,već viđeno”. Iako traje svega samo nekoliko sekundi, čak i u današnje vrijeme izaziva ogromno interesovanje naučnika, psihologa pa čak i filozofa. Postavljaju se pitanja poput: ,,Šta je to zapravo?”, ,,Da li je to neka ,,greška” u mozgu?”, ,,Jel to neko sjećanje iz snova?”, ,,Možda je to nešto dublje što još nismo otkrili?”…
Šta je zapravo dežavu?
Dežavu je osjećaj poznatosti u situaciji koja je zapravo nova. Najčešće ga prati lagana nelagoda i pitanje: ,,Zar se ovo nije već desilo?”. Iako mnogi misle da je riječ o predosjećaju ili nekoj viziji prošlog života, nauka ima nešto prizemnija, ali fascinantna objašnjenja. Prema istraživanjima, dežavu je rezultat kratkotrajnog nesklada u mozgu, tačnije između hipokampusa (dio koji upravlja pamćenjem) i temporalnog režnja (obrađuje slike i prizore). Mozak, ukoliko je umoran ili preopterećen, ponekad ,,pogriješi” i novi događaj prepozna kao već viđen i poznat jer liči na neku raniju situaciju – možda samo po rasporedu predmeta, tonu svjetla ili nekom mirisu u prostoru.
Ko najčešće doživljava dežavu?
Zanimljivo je da dežavu najčešće doživljavaju mladi između 15-30 godina – pogotovo oni koji često putuju, čitaju, gledaju filmove/serije ili sanjare. Naučnici smatraju da se to dešava jer su im sjećanja ,,aktivnija” pa lakše dolazi do preklapanja informacija. Stariji ljudi rjeđe prijavljuju dežavu, što ne znači da ga ne doživljavaju, već da se mozak s godinama stabilizuje i manje miješa nova i stara iskustva.
Dežavu i snovi – postoji li veza?
Mnogi ljudi kažu da su nešto ,,već sanjali” pa kad se to dogodi u stvarnosti, pomisle da je to dežavu. Naučnici su ovo pokušali provjeriti i otkrili su da određeni snovi zaista mogu stvoriti osjećaj poznatosti, jer mozak pamti slike i detalje iz snova jednako kao i iz realnog života. Dakle, moguće je da dežavu nekad potiče upravo iz sna, ali ne zato što smo mi predvidjeli budućnost, nego zato što naš mozak ne pravi jasnu razliku između sanjanog i doživljenog prizora.
Šta na to kaže neurologija?
Neurolozi objašnjavaju dežavu kao kratkotrajni poremećaj obrade sjećanja. U trenutku kada doživimo nešto novo, mozak bi to trebao prvo obraditi, pa tek onda smjestiti u memoriju. Kod dežavu-a, čini se da mozak slučajno preskoči jedan korak – novi događaj označi kao već pohranjen i zato dobijemo osjećaj kao da proživljavamo isto. Postoje i istraživanja koja povezuju česte epizode dežavu-a s epilepsijom temporalnog režnja, gdje neuroni nakratko ,,zablistaju” u pogrešno vrijeme. Ipak, kod većine ljudi dežavu je potpuno bezazlen i ne ukazuje na zdravstveni problem.
Kada dežavu može biti loš znak?
U većini slučajeva dežavu je potpuno bezazlen i ne znači ništa opasno. To je samo greškica u mozgu koja nastaje kad se sjećanje i percepcija na kratko preklope. Međutim, u rijetkim slučajevima, često ponavljani i vrlo intenzivni dežavu-i mogu biti povezani s određenim neurološkim stanjima, najpoznatije je – epilepsija temporalnog režnja. Kod osoba koja ima epilepsiju temporalnog režnja ponekad se javlja takozvani ,,dežavu napad” – kratka epizoda u kojoj mozak šalje pogrešne električne impulse u dijelove zadužene za pamćenje i prepoznavanje. Tada osoba osjeća jaku povezanost svega oko sebe, ima blagu vrtoglavicu ili dezorijentaciju, a ponekad čak ima i mirisne ili zvučne halucinacije. To je medicinski fenomen i nije klasični dežavu već simptom napada u mozgu. Zato se u naučnim tekstovima često razlikuju ,,normalni dežavu” (koji svi mi ponekad osjetimo) i ,,patološki dežavu” (koji je znak bolesti i zahtijeva liječenje). Dakle, ako se dežavu javlja često, traje duže ili ga prate neobični osjećaji (npr. gubitak svijesti, zujanje u ušima, jake glavobolje) – to može biti znak neurološkog poremećaja i tada obavezno treba posjetiti neurologa.
Koliko je zapravo dežavu čest i koliko vremenski traje?
Otprilike 70% ljudi doživi dežavu barem jednom u životu, a epizoda traje od 2-10 sekundi. Najčešće se događa u svakodnevnim, mirnim životnim situacijama – tijekom razgovora, hodanja ulicom, u trgovini, na putovanju…Iako se čini kao nešto rijetko i misteriozno, dežavu je zapravo prilično uobičajen dio rada našeg mozga.
Dežavu u kulturi i vjerovanjima.
Prije nego što je nauka počela istraživati ovaj fenomen, ljudi su ga objašnjavali na različite načine. Jedni su vjerovali da je to dokaz reinkarnacije, drugi da je Božji znak ili podsjetnik da smo na pravom putu, a treći da je riječ o poruci iz snova. Danas, iako u današnje razumijemo više o mozgu nego ikad, taj osjećaj i dalje nosi dozu misterije koja nas podsjeća da svaka misao i sjećanje imaju svoje ,,tajne hodnike”.
Ima li dežavu svrhu?
Zanimljivo je da postoji teorija da dežavu nije nikakva greška, nego način na koji mozak testira svoje pamćenje kao da sam sebi postavlja pitanje: ,,Znam li ja ovo od prije ili ipak ne?”. Dakle, to bi mogla biti provjera funkcionalnosti pamćenja, a ne slučajni ,,kvar” mozga. U tom smislu, dežavu nam pomaže shvatiti koliko je naš mozak zapravo složen. Naš mozak je sposoban da prepozna uzorke, poveže iskustva i testira stvarnost.
Zaključak – dežavu je misterija koja traje.
Iako je fenomen dežavu danas mnogo jasniji nego prije, još uvijek nije skroz do kraja razjašnjen. Nauka zna da se radi o procesu u mozgu, a ne o predviđanju budućnosti, ali još uvijek istražuju zašto i zbog čega se javlja ta greška u memoriji i šta je zapravo pokreće kod različitih ljudi. Možda upravo ta kombinacija znanosti i misterije čini dežavu tako fascinantnim. To nam je mali podsjetnik da naš um ima još mnogo tajni i da svijet unutar naše glave može biti jednako zagonetan kao i onaj oko nas.
vazda.ba
