Ako postoji mjesto koje mijenja djetinjstvo, rutinu roditelja i cijelo društvo, onda je to upravo – vrtić. Iako ga danas doživljavamo kao nešto ,,normalno” i uobičajeno, ideja predškolskog odgoja je zapravo relativno mlada. Prvi zvanični vrtići pojavili su se tek u 19. stoljeću u Njemačkoj, gdje ih je pedagog Friedrich Fröbel nazvao ,,Kindergarten” – vrt za djecu. Vrtić je mjesto gdje mališani rastu, uče i razvijaju se poput biljaka o kojima se pažljivo brine. Danas je globalna institucija, ali način na koji funkcionše zavisi od države, kulture ekonomije i prioriteta društva. Vrtići su danas mnogo više od mjesta gdje djeca provode vrijeme dok su roditelji na poslu. Oni su mali sistemi od kojih zavisi djetetovo mentalno, emocionalno i socijalno formiranje. Ipak, razlike između vrtića u BiH, na Balkanu i u razvijenim zemljama su ogromne – od cijene, kvaliteta, osoblja, pedagogije, pa sve do prostora i opreme.
Kako izgledaju vrtići u svijetu?
Skandinavija je tu kao prikaz najboljih modela vrtića na planeti. U Norveškoj, Danskoj i Švedskoj i Finskoj vrtići su gotovo savršeni primjeri kako predškolski odgoj treba da izgleda. Naglasak je na igri, boravku u prirodi, emocionalnom razvoju i potpunoj uključenosti djece u svakodnevne aktivnosti.
Karakteristike:
– Djeca borave vani bez obzira na vrijeme, čak i kad je kiša ili snijeg, sve je normalno.
– Fokus je na slobodnoj igri, kreativnosti i socijalnim vještinama.
– Ishrana je zdrava i strogo kontrolisana.
– Država pokriva veliki dio troškova, a roditelji plaćaju relativno malo.
Vrtići u Zapadnoj Evropi.
U Njemačkoj, Austriji i Francuskoj vrtići su kombinacija obrazovanja i socijalne brige. Djeca od 3. godine gotovo obavezno idu u vrtić, a programi uključuju jezički razvoj, rane matematičke koncepte i velike naglaske na samostalnosti. Francuska, recimo, ima jednu od najorganizovanijih mreža državnih predškolskih ustanova u svijetu.
SAD i Kanada.
SAD ima ogroman problem – vrtići su preskupi. Privatni vrtići mogu koštati više od fakulteta, pa mnogi roditelji nemaju pristup kvalitetnoj brizi o njihovoj djeci. Programi su vrlo raznoliki: Montessori, Waldorf, bilingvalni vrtići i ,,pre-school” modeli. Kanada ima malo uređeniji pristupačniji sistem, ali i dalje ne toliko stabilan kao evropski.
Azija.
U Japanu i Južnoj Koreji vrtići su često vrlo disciplinovani i fokusirani na pripremu za školu. Djeca od malih nogu uče rutine, koncentraciju i osnovne akademske vještine. Postoji i puno programa koji njeguju igru i kreativnost, zavisno od tipa vrtića.
Kako je na Balkanu?
Balkan ima posebnu priču. Tradicionalno, djeca su dugo ostajala kod kuće s majkama, bakama, tetkama ili nekim drugim ko bi ih mogao pričuvati. Tek zadnjih 30-40 godina vrtići postaju masovni, ali i dalje su nedovoljno dostupni.
Najveći problemi u cijelom regionu su:
– malo mjesta u državnim vrtićima (najveći problem),
– velike liste čekanja (npr. Sarajevo, Tuzla, Banja Luka, Beograd, Zagreb, Podgorica…),
– preopterećene grupe djece,
– razlike u kvalitetu od grada do grada,
– nedovoljno radnika i stručnog kadra.
Privatni vrtići su rješenje, ali cijene znaju biti previsoke za prosječan standard na Balkanu.
Kakva je situacija s vrtićima u BiH?
BiH je, nažalost, pri samom dnu Evrope po broju djece koja pohađaju vrtić. U nekim gradovima samo 10-20% djece ide u predškolske ustanove, dok je evropski prosjek oko 90%.
Razlozi tome su:
– nedovoljno vrtića,
– premalo uposlenika,
– skupi privatni vrtići (250-500KM, čak i više),
– komplikovani upisi,
– neravnomjerna razvijenost (Sarajevo i veći gradovi stoje bolje, manja mjesta znatno lošije).
Ipak, kvalitet u mnogim vrtićima je vrlo dobar. Odgajatelji su često visokokvalifikovani, programi uključuju igru, razvoj motorike, umjetničke aktivnosti, engleski jezik i ranu pripremu za školu.
Dobre strane vrtića u BiH:
– djeca se rano socijaliziraju,
– uče dijeliti, komunicirati i razvijati empatiju,
– pripremaju se za školu mnogo lakše,
– oslobađaju se negativne stidljivosti i vezanosti.
Loše strane / izazovi:
– prenatrpane grupe (nekad i preko 25-30) djece,
– nedostatak prostora i dvorišta,
– starije zgrade i ustanove,
– visoke cijene privatnih ustanova,
– razlike u kvalitetu od vrtića do vrtića.
Vrtić kao sport, igra, rutina i priprema za život.
Iako se često misli da se djeca u vrtiću samo igraju, ta igra je zapravo najvažniji oblik učenja. Kroz slagalice, crtanje, pjesmice, trčanje, pravila u grupama i male obaveze, dijete razvija: motoriku, koncentraciju, emocionalnu kontrolu, kreativnost, upornost, logiku i rješavanje problema. Vrtić nije škola – to je uvod u život. Prva mjesta gdje dijete uči čekati red, izražavati sebe, steći prijatelje, prihvatiti različitosti i razumjeti da svijet nije centriran samo oko njega.
Kako najbolje izabrati vrtić?
– Pogledajte grupu uživo.
– Razgovarajte s odgajateljima.
– Pogledajte kupatila, kuhinju i dvorište.
– Istražite program.
– Provjerite koliko je djece u grupi.
– Pitajte druge roditelje.
Zaključak.
Vrtići su mnogo više od ,,čuvanja djece”. Oni su prve male zajednice, prve škole života i temelji emocionalne i intelektualne stabilnosti. BiH i Balkan još uvijek imaju puno posla – više vrtića, više mjesta, bolji uslovi i veće uvažavanje odgajatelja. Ali svako dijete koje danas kroči u vrtić dobija šansu za bolji početak, a to je vrijednost koju niti jedna država ne bi smjela zanemariti.
vazda.ba
