Kada kupujemo automobil, većina nas razmišlja o cijeni, potrošnji goriva, dizajnu ili pouzdanosti motora. Međutim, jedan od najvažnijih faktora koji često ostaje u drugom planu jeste sigurnost.
Proizvođači automobila ulažu ogromna sredstva u razvoj sigurnosnih sistema, ali kako da znamo da su oni zaista efikasni? Odgovor leži u strogo kontrolisanim laboratorijskim i terenskim testovima sudara koji se provode širom svijeta.
U nastavku ovog teksta ćemo Vam detaljno objasniti kako se testira sigurnost vozila, koje institucije to rade i šta rezultati tih testova zapravo znače za vozače i putnike.
Tko testira sigurnost automobila?
Sigurnost vozila najčešće ocjenjuju neovisne organizacije, kako bi rezultati bili objektivni i uporedivi između različitih proizvođača.
U Evropi je najpoznatija organizacija Euro NCAP (European New Car Assessment Programme), osnovana 1997. godine uz podršku evropskih vlada i automobilskim klubovima.
U Sjedinjenim Američkim Državama sličnu ulogu imaju IIHS (Insurance Institute for Highway Safetiy) i državna agencija NHTSA (National Highway Traffic Safety Administration).
U Australiji postoji ANCAP, u Japanu JNCAP, dok Kina ima svoj sistem testiranja.
Iako se detalji metodologije razlikuju od regije do regije, osnovni princip je isti: vozila se podvrgavaju realističnim simulacijama sudara kako bi se procijenila zaštita putnika, djece, pješaka i efikasnost sigurnosnih tehnologija.
Prije sudara – kompjuterske simulacije.
Prije nego što stvarni automobil udari u prepreku, inženjeri koriste napredne kompjuterske modele kako bi simulirali sudare. Ove digitalne simulacije omogućavaju da se prouči kako se karoserija deformiše, kako se energija sudara raspoređuje i kako se ponašaju putnici u kabini.
Takve analize pomažu proizvođačima da unaprijede konstrukciju vozila, položaj vazdušnih jastuka, zatezače sigurnosnih pojaseva i ojačanja u strukturi karoserije još prije nego što prototip uopće bude napravljen.
Crash-testovi – simulacija stvarnih nesreća.
Najpoznatiji dio testiranja sigurnosti su tzv. crash-testovi. To su kontrolisani sudari u laboratorijskim uslovima. Vozilo se postavlja na šine ili ubrzava pomoću posebnih sistema i zatim udara u prepreku pri tačno određenoj brzini.
Unutar automobila nalaze se testne lutke (crash-test dummies) koje su opremljene senzorima. Oni mjere sile koje djeluju na glavu, vrat, prsa, noge i druge dijelove tijela tijekom sudara. Na osnovu tih podataka stručnjaci procjenjuju vjerovatnoću povreda.
Vrste sudara koje se testiraju.
1. Frontalni sudar.
Kod Euro NCAP-a, frontalni test se često izvodi tako da vozilo udari u deformabilnu barijeru pri brzini od oko 64km/h, pri čemu se simulira sudar 2 vozila koja se kreću jedno prema drugom. Samo dio prednjeg dijela automobila pogađa prepreku, kako bi se provjerilo kako struktura apsorbira energiju. Postoji i test punog frontalnog udara u krutu prepreku, koji se koristi u nekim drugim programima testiranja.
2. Bočni sudar.
U bočnom testu, pokretna barijera pogađa bočnu stranu automobila, simulirajući udar drugog vozila u raskrsnici. Ovaj test je posebno važan jer između putnika i mjesta udara postoji znatno manje prostora za apsorpciju energije.
3. Udar u stub (pole test).
Još zahtjevniji test uključuje udar bočnom stranom u uski stub ili drvo pri večoj brzini. Ovaj scenarij simulira izlijetanje s ceste i sudar s fiksnim objektom.
4. Zaštita od povreda vrata (whiplash).
Posebnim testovima se ispituje koliko sjedišta i nasloni za glavu štite putnike od povreda vrata u sudarima pri manjoj brzini, tipičnim za gradske nesreće.
Testiranje dječije sigurnosti.
Sigurnost djece ima poseban značaj. U vozilo se postavljaju lutke koje predstavljaju djecu različite dobi, a testira se kako se ponašaju dječija sjedišta i ISOFIX sistemi za pričvršćivanje.
Gleda se i koliko je jednostavno pravilno ugraditi sjedište, jer pogrešna instalacija u stvarnom životu značajno smanjuje sigurnost.
Zaštita pješaka i biciklista.
Moderni sigurnosni testovi ne fokusiraju se samo na putnike u vozilu, već i na one izvan njega. U posebnim testovima ispituje se kako oblik haube, branika i vjetrobranskog stakla utiče na povrede pješaka.
Neki automobili imaju aktivne haube koje se podižu prilikom sudara s pješakom kako bi se smanjio rizik od teških povreda glave.
Aktivni sigurnosni sistemi.
Današnji automobili sve češće dolaze s naprednim sistemima pomoći vozaču, poznatim kao ADAS (Advanced Driver Assistance Systems). To uključuje:
– autonomno kočenje u nuždi,
– upozorenje na sudar,
– asistenciju za zadržavanje u traci,
– prepoznavanje pješaka i biciklista,
– adaptivni tempomat.
Ovi sistemi se također testiraju u kontrolisanim uslovima kako bi se provjerilo mogu li spriječiti sudar ili barem smanjiti njegovu jačinu.
Kako se dodjeljuju zvjezdice?
Na osnovu svih testova, vozilo dobija ocjenu izraženu u zvjezdicama – od 1 do 5.
Pet zvjezdica označava vrlo visok nivo sigurnosti za klasu vozila i godinu testiranja.
Ocjena se obično temelji na 4 glavne kategorije:
– zaštita odraslih putnika,
– zaštita djece,
– zaštita pješaka,
– sigurnosna asistencija.
Važno je naglasiti da se kriteriji redovno pooštravaju, pa automobil s 5 zvjezdica iz 20210. godine ne mora nužno biti jednako siguran kao model s istom ocjenom danas.
Zašto su ovi testovi važni?
Crash-testovi pomažu potrošačima da donesu informisanu odluku pri kupovini vozila i vrše pritisak na proizvođače da stalno unapređuju sigurnosne standarde. Zahvaljujući ovim testovima, današnji automobili su u prosjeku znatno sigurniji nego prije nekoliko decenija.
Ipak, niti jedan test ne može u potpunosti obuhvatiti sve moguće realne situacije na cesti, zbog čega je i dalje najvažnija odgovorna vožnja, vezivanje pojasa i poštivanje saobraćajnih propisa.
vazda.ba
