Vrijeme bez interneta – kako bi danas izgledao jedan takav dan?
Zamislite, jednog jutra se probudite i shvatite da nemate interneta. Zapravo, možete li to u današnje vrijeme i u 21. stoljeću uopšte i zamisliti? Nema Wi-Fi-ja, nema mreže, nema Instagrama, TikToka, YouTubea, nema poruka, mailova ni notifikacija…Mobitel je samo – mobitel. Možda bi vas odma uhvatila panika, a možda bi vas obuzeo neki osjećaj mira koji odavno niste osjetili. Ali, kako bi zapravo izgledao jedan dan bez interneta u današnjem svijetu i kako su ljudi živjeli prije nego što je internet postao ,,kralj vremena”?
Kako su ljudi funkcionisali prije interneta?
Nekada, i ne tako davno, svijet je bio potpuno drugačiji. Ljudi su se dogovarali uživo, čekali jedni druge ispod sata, nosili adrese u notesima i broj telefona znali napamet. Ako su htjeli nekome nešto reći, morali bi ga sresti negdje (apoteka, doktor, centar, lokalna kafana, ulica, trgovina…), nazvati na kućni telefon ili poslati pismo kako bi saopštili neku informaciju, neki poziv ili bilo šta drugo što su trebali.
Čekanje odgovora znalo je potrajati danima. Radna mjesta su bila jednostavnija: nema e-mailova, online sastanaka, Excel tabela i notifikacija. Dokumenti su se tipkali na pisaćim mašinama, a kopije bi se pravile na kopirki.
Ako su trebali neku informaciju, odlazili su u biblioteku tražiti ju po knjigama (udžbenici, enciklopedije, znanstvene knjige, romani, poezije, drame, biografije, čitati dnevne i tjedne časopise, arhivski dokumenti…) jer tad nisu postojali Google i Wikipedia. Biblioteka je za njih tada bila kombinacija onoga što je danas za nas Google, YouTube, Wikipedia i ostalo, ali s jednom velikom razlikom.
Prije se moralo odvojiti vrijeme, trud i strpljenje da se dođe do informacija, a nama je danas sve pristupačno kao ,,na dlanu”. Upravo zato su prije ljudi pamtili više i bolje razumjeli i više poštovali ono što nauče. Novine su prije bile glavni izvor vijesti, a televizor – prozor u svijet.
Kako su se odrasli i djeca zabavljali i igrali u prijašnje vrijeme – bez interneta i tehnologije.
Djeca su se igrala napolju. Dan im je bio ispunjen školom, druženjem, igrama na ulici: fudbalom, žmurkom, lastišem, vožnjom biciklima i avanturama. Roditelji su znali da će se vratiti kući tek kad padne mrak i to je bilo dovoljno za znati vrijeme – i roditeljima, a i djeci. Zabava nije bila digitalna, već stvarna. Nije bilo gledanje i slanje objava na Instagramu i na TikToku, niti je bilo videopoziva.
Bilo je stvarno i, vjerovatno, minimalno 10x ljepše i bolje od ovog danas. To su bili izlasci, roštilji, porodična okupljanja, karte, pjesme, radio, vinilne ploče i igra. Ljudi su se gledali u oči, pričali, smijali se, raspravljali se i živjeli bez pritiska da sve moraju zabilježiti videozapisom ili fotografijom. Izlasci na kafe i ručak su bili bez mobitela i bez obaveznog objavljivanja story-a.
Danas – život u mreži, tehnologiji, internetu i društvenim mrežama.
Danas je internet ušao u svaki kutak naših života. Koristimo ga za posao, kupovinu, učenje, komunikaciju, zabavu, planiranje…i za sve ostalo što nam zatreba. Bez njega mnogi poslovi jednostavno ne postoje. Od online prodaje i marketinga do digitalnih agencija i freelancera koji rade sa bilo koje tačke svijeta – za sve je potreban internet.
Danas je sve brzo, dostupno i na dohvat ruke. Klikom ,,miša” možete pretražiti bilo šta, pogledati bilo koji film ili seriju, kupiti garderobu, razgovarati s nekim iz druge države…raditi iz svoje sobe. Dakle, internetom nam je apsolutno sve omogućeno i dostupno. Ali s tim dolazi i cijena – stalna povezanost postala je nova forma zarobljenosti.
Ljudi danas imaju sve informacije svijeta, ali šesto manje strpljenja, pažnje i vremena jedni za druge. Koliko god da je s internetom lakše, dostupnije i bolje, toliko je postao pretjerano i nenormalno iskorištavan da će nas jedan dan opsjednutost njim itekako koštati.
Jedan dan bez interneta – kako bi to izgledalo danas u 21. stoljeću kada je sve omogućeno i dostupno?
Zamislimo da internet sutra nestane – na samo 24 sata. Šta bi se desilo? Ujutro, umjesto da automatski posegnemo za mobitelom, morali bismo pogledati kroz prozor da vidimo kakav je dan: sunčan, oblačan, kišovit ili snježan – bez vremenske prognoze na mobitelu. Sat bismo gledali na zidu, a ne na ekranu. Ne bi bilo skrolanja kroz tuđe živote – možda bismo napokon pogledali vlastiti.
Na poslu bi također vladao haos. Mailovi ne dolaze, online sistemi ne rade, prodaja staje, a ljudi ne znaju gdje da pronađu sve te silne potrebne informacije. Ali istovremeno, kolege bi počele razgovarati.
Razgovori i dogovori bi se vodili uživo, a odluke donosile licem u lice. Djeca bi u početko bila izgubljena. Ne bi bilo niti crtića niti igrica. Ali vrlo brzo bi otkrili ono staro – igre vani, drvene štapove koji postaju mačevi, bicikle, loptu, blato, travu i smijeh. U kućama bi se čula muzika s radija, miris kafe i razgovori.
Ljudi bi se sjetili komšija, rodbine, prijatelja koji žive blizu ali ih ,,nemaju vremena” vidjeti. Porodice bi možda po prvi put zajedno ručale bez da iko drži mobitel u ruci. Vjerovatno bi bilo i onih nervoznih jer ne mogu provjeriti vijesti, pregledati story-e, objaviti sliku ili raditi online. Ali na kraju dana, mnogi bi priznali da je to bio najmirniji dan u godini.
Šta gubimo, a šta dobijamo?
Internet nam je dao ogromne mogućnosti: znanje, povezanost, poslovne prilike, slobodu izražavanja i lakši pristup svemu. Ali s druge strane, oduzeo nam je fokus, prisutnost i jednostavnost. Nekada smo čekali vijesti a danas nas one preplavljuju. Nekada smo uživali u tišini a danas je tražimo kao da je neki luksuz. U obje situacije se neke stvari i gube i dobijaju, ali najbolje je kada je sve u umjerenim količinama.
Zaključak.
Dan bez interneta ne bi bio kraj svijeta već samo mali podsjetnik na to koliko malo nam zapravo treba da budemo prisutni, mirni i povezano sa sobom i drugima. Vrijeme bez interneta možda više nikada neće stvarno postojati, ali ga ponekad trebamo prirediti samima sebi – barem na jedan dan. Trebali bismo se ,,isključiti” kako bismo se mogli ponovno povezati sa sobom, sa ljudima koje volimo i sa svijetom koji nas okružuje. Jer, iako živimo ,,u mreži” život se i dalje događa – izvan ekrana.
vazda.ba
